U CRANE-u su se vremenom uključili i drugi poslovni anđeli, među kojima su najpoznatiji bili Saša Cvetojević i Mihovil Barančić. Mihovil je preuzeo mjesto predsjednika udruge. Na kraju nas je ostalo tridesetak, jer su udrugu napustili ljudi koji nisu bili poslovnjaci.
Bilanca na koncu nije bila blistava. Imali smo puno promašaja. Statistika je pokazala da će od mojih trinaest ulaganja, vjerojatno, tek jedno biti uspješno. Startupovi se dugo, dugo kuhaju, onda naglo eksplodiraju i tad ih prodaš za multipliciran iznos. Dobar startup je puta sto, puta tisuću, puta sto tisuća… On donosi milijune. Google, koji je krenuo kao startup, zaradio je milijarde, kao i Uber. Ali za uspjeh se treba poklopiti puno faktora. Neki su presudni.
Prije sedam godina uložio sam dosta novca u proizvod ONCE, koji je tek nedavno postao prodajan, dobro ide i od njega se može napraviti posao. Ali baš u sedmoj godini direktor je odustao.
“Ja više ne mogu”, rekao je.
“Ali tek sad stvar kreće”.
“Žali bože”, uzvratio je. “Iscijeđen sam kao limun…”
Mladim ljudima koji ulaze u svijet poduzetništva savjetovao bih da budu uporni. Moraju biti svjesni da put do uspjeha traje desetak godina. To je jedan novi fakultet koji zahtijeva osam, devet, ako ne i više sati rada svaki dan tijekom barem deset godina. U ovom sam poslu uočio i jednu paradoksalnu pojavu. Pokazalo se da su, nerijetko, neuspješni oni koji su dobili investiciju, a oni koji nisu – uspiju. Koje je objašnjenje?
Kada dobijete investiciju, to automatski znači plaću, zbog čega se poneki ipak opuste, te nastave očekivati novac. Ako plaće u jednom trenutku više nema, ljudi se okreću nekom drugom poslu. To je loše. Rekao bih da češće uspijevaju oni koji su radili sami, bili uporni te živjeli s ograničenima primanjima. Dok sam bio u udruzi poslovnih anđela, vidio sam između dvije i tri stotine predstavljanja, pitcheva. Promatrao sam ih od trenutka kad su zatražili novac do točke u kojoj bi uspjeli ili odustali. Osim toga, i sam sam investirao u trinaest različitih startupova,od kojih je većina propala. U najvećem broju slučajeva razlog propasti bio je identičan: ljudi nisu mogli podnijeti intenzivan višegodišnji pritisak. U startupovima se, naime, pet, šest godina najčešće ne događa ništa. Morate biti spremni na to. Neko vam to mora reći. Tek u sedmoj godini uđeš u mali plus. U osmoj godini to je “vau”, u devetoj još više, a u desetoj – ubijaš.
Ali do desete godine treba doći. No mnogi hoće sad i hoće sve, a to je moguće samo na lutriji, u kriminalnim poslovima i katkad u politici. Dakle, treba strpljenja. Mnogi to odbijaju prihvatiti. Guraš šest godina u nekom smjeru i ne vidiš nikakav pomak, nikakvu korist, dižeš ruke, a osunčana livada je odmah iza brežuljka koji zaklanja pogled. Mnogi odustaju i u sedmoj godini. Neki čak i u osmoj. To je najveća greška.
Psiholozi su, empirijski, dokazali da će netalentirani pojedinci koji naporno rade pobijediti one koji svoj talent ne razvijaju. Sve moje iskustvo govori mi da su u pravu.